Profesionalni tenis u 2009 godini?
Počelo je odličnim finalom u Australiji gdje je Nadal lomio i na kraju uspio slomiti Federera u 5 odličnih setova. Ovo finale ostat će zapamčeno i po plaču Federera na ceremoniji proglašenja pobjednika.
Nastavak nije donio ništa novoga pa je tako Nadal nastavio sa serijom osvajanja najvećih turnira sve tamo do Madrida u svibnju. Jedini koji mu je eventualno mogao parirati u tom razboblju bio je Andy Murray ( pobjedio ga je u Rotterdamu ). Federer i društvo za to vrijeme skupljali su mrvice koje su im ova dvojica ostavljali.
Obrat se dogodio u Madridu gdje je Federer izvrsnom igrom u finalu pobjedio Nadala, i to pred domaćom publikom.
U Roland Garossu se dogodio ključan trenutak cijele sezone. Nadal je počeo osjećati bolove u koljenima i u 4. kolu pobjedio ga je Robin Soderling, koji je kasnije stigao do finala gdje ga je pobjedio Federer.
Osobno, ovogodišnji French Open bio je turnir povrataka iz izgubljenih situacija za Federera. Protiv Haasa je visio na konopcima, bio svega pet poena udaljen od poraza da bi se po tko zna koji put vratio.
Ništa manje dramatično nije bilo ni u polu-finalu gdje je pobjedio Del Potra. Ni dan danas nije mi jasno kako je dobio taj meč. Del Potro se rasplakao na terenu, taj podatak dovoljno govori o kakvom je meču riječ.
Nakon osvajanja Roland Garossa, niz je nastavio u Wimbledonu sa vjerojatno mečem godine u finalu protiv Roddicka ( 16:14 u petom setu ).
Nakon toga je postao otac blizanki. Bilo je ovo njegovo ljeto snova!
Nadal je to vrijeme provodio po terapijama i skidao kilograme.
Američka ljetna sezona na betonu prošla je uglavnom u dominaciji Fedexa, iako ga je u finalu U.S. Opena Del Potro svladao u pet setova.
Murray i Đoković su igrali solidno ali nedovoljno za veliki trijumf. Kraj sezone pripao je uglavnom Đokoviću, i sada Davydenku. Rus je maestralnom igrom osvojio završni turnir sezone nanizavši Nadala, Federera i Del Potra u četiri dana.
Pogled u novu, 2010 godinu nudi realnu neizvjesnost i po mojem mišljenju, konačni silazak Federera sa teniskog olimpa. Da se razumijemo, on će još uvijek biti određeni faktor u godinama koje dolaze, no ruku na srce, njegova karijera je doživjela svoj zenit sredinom ove godine kada je po broju osvojenih grand slamova sa trona svrgnuo velikog Petea Samprasa!!
Velika četvorka, predvođena Nadalom, uzet će veći dio teniskog kolača sljedećih 4,5 godina.
Federer bi mogao osvojit još jedan do dva slama ( prvenstveno Wimbledon ), ali ne vjerujem da će biti na broju 1 nakon Wimbledona 2010.
Posebno me zanima Nadal. Ako do ljeta ne dođe u formu u kojoj je bio 2008 i dijelom 2009, bojim se da ju više nikada neće ni dostići jer nema to tehničko umijeće, već se njegova igra prvenstveno bazira na snazi tako da on nema neke prevelike alternative u svojoj igri.
Murray i Del Potro po meni imaju najveći potencijal. Murray bi općenito trebao biti agresivniji, dok bi Del Potro trebao reducirati broj pogrešaka u igri.
Đoković će uvijek biti tu negdje, ali još uvijek nije dokazao da može pobjeđivati na duže staze. Osim toga, skloniji je ozljedama od ostatka društva.
Ograničio sam ovu svoju mini-analizu na ovih pet igrača jer ostatak nije dokazao potrebnu kvalitetu.
Naravno, iznenađenja su uvijek moguća i poželjna u svakom sportu.
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i Federerovom kraljevanju. Kao njegov veliki fan, mogu reći da je taj čovjek igrao najljepši i najbolji tenis u povijesti. A to nikom do sada nije uspijelo.
Kad vidim stil igre Lavera, Emersona,Borga, Connorsa, Lendla, McEnroea, Agassija, Samprasa pa i Nadala uviđam da je za svakog od njih postojao određeni stil igre kojem nisu mogli parirati. Za Federera nema nekog generalnog lijeka. Ako njegova igra funkcionira, nema ama baš ničega što mu se može suprotstaviti.