Viva la communisme???

Jučer se na Otvorenom, povodom 20. godišnjice pada Berlinskog zida, otvorila tema o komunizmu u zemljama poput Jugoslavije, Čehoslovačke, Poljske i sl.

Poanta je u tome da, kako smo neki dan raspravljali, komunizam nikada nije postojao, a prema Marxovim riječima (Manifest komunisitčke partije) taj se oblik
društvenog sustava može pojaviti tek u najrazvijenijim društvima (što nas vraća na temu kiberkomunizma, ali o otme ću drugi put).

Zanimljivo je bilo gledati kako se ta stara garda (Manolić i ekipa) zapravo ne može usuglasiti oko toga što je Jugoslavija bila i kako je u njoj bilo živjeti...

Moram priznati da sam ja premlad i da nisam iskusio život u Jugoslaviji (osim prve 2,5 godine) pa možda nekada i pretjeram s veličanjem tadašnjeg poretka,

ali je činjenica da preko 80% ljudi u današnjoj RH tvrdi da se u TITOVOJ Jugoslaviji (do 80-te) živjelo dobro, sretno i da je vladala jednakost.

Naravno da je bilo negativnih strana - poput napredovanja uz uvjet da si član Partije, Goli otok prvih nekoliko godina nakon rata i sl. , ali je moje mišljenje

da je ipak bilo lakše nego danas...

Jer danas imamo Hrvatsku (kako bi to pokojni Franjo rekao), ali koliko je ona demokratska, slobodna i poštena? Što smo dobili sa tom "samostalnošću"?


Meni se čini da smo se mi osamostalili od Srbije, ali smo ušli u oblik dužničkog ropstva Europe...

Jesmo samostalni, ali danas mladi ne mogu kupiti stan, pravi branitelji nisu priznati i često uopće ne mogu dobiti status, umirovljenici kopaju po kantama za smeće, mlade žene se prilikom zaposlenja pita da li misle uskoro zatrudniti, korupcija je prisutna u svakom dijelu društva, Hrvatskom vlada 10% najbogatijih obitelji (što je i bio Franjin plan)...



Moje je pitanje je tko ima Hrvatsku?

Političari i tajkuni ili narod????

Započeo si vrlo široku i vjerojatno kompliciranu temu, a čak si malo i skočio iz prošlosti u sadašnjost postavljajući zapravo pitanje o budućnosti.

Kako osobno nisam proživio Titovu Jugoslaviju teško mi je iz osobnih iskustava govoriti o tom razdoblju naše povijesti.

Ali ako bi morao slijediti tijek tvojih misli usredotočio bi se na <činjenicu> "da preko 80% ljudi u današnjoj RH tvrdi da se u Titovoj Jugoslaviji (do 80-te) živjelo dobro, sretno i da je vladala jednakost".

Tih 80 % očito čine ljudi koji su većim ili manjim dijelom svog života proživjeli u Jugoslaviji prije 1980. i doživjeli današnju Neovisnu Republiku Hrvatsku.

Znamo kakve su se političke promjene dogodile, a još više ekonomske, nakon Titove smrti, te još više nakon rušenja Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza.

Iz "društveno-gospodarskog planiranja" skočili smo u "ekonomsko-političku privatizaciju" i došlo je do naglog gospodarskog raslojavanja društva.

Naravno, i Domovinski rat je stvorio dodatne ekonomske probleme, ali oni su strogo ekonomski gledano u biti "samo" materijalni (naravno i politički).

(Primjeti kako je nemoguće zapravo razdvojiti ekonomiju od politike i politiku od ekonomije!)

Ali pravi problemi kod nas su u sociološkoj neprilagođenosti na nagle i brze promjene koje je u našu zemlju iznenada donio Anglo-Saksonski oblik kapitalizma.

Jer u Jugoslaviji je "zvanje bilo životno zaposlenje", a danas je "zvanje samo jedna od mogućnosti promjenjivog zaposlenja".

Naravno, još jedan od ključnih problema je to što je većina naše političko-ekonomske "elite" i dalje nesvjesna da se RAZVOJNA ekonomija zapravo pretvorila u sirovu i brutalnu ekonomsku BORBU za gospodarsku prevlast na bojnom polju koje više nije stvaran Svjetski Teritorij nego je to sada imaginarno Globalno Tržište.

Ali da se vratim na <činjenicu> kako 80 % ljudi tvrdi da je bilo bolje u Jugoslaviji (što me jako podsjeća na <činjenicu> da je u Hrvatskoj 87 % Katolika).

Naravno, da ti, ja ili oni koji nisu previše svjesno proživjeli i doživjeli ta vremena ne možemo osobno tvrditi da je bilo bolje ili lošije, ali čini mi se, poznavajući sadašnju gospodarsku, socijalnu i moralnu situaciju u društvu, da se ovdje na neki način više radi s jedne strane o Nostalgiji za prošlim vremenima kada je tih 80 % bilo mlađe, a s druge strane o Razočaranju sadašnjim društvom općenito.

Osobno mislim da je problem što sadašnje sposobne Kapitaliste glume nemoralni ljudi koji su iskoristili nagle promjene i ratne probleme za svoku osobnu korist.
Isti je problem i s političkom scenom gdje su "veliki demokrati" zapravo "bivši socijalisti".

Naravno, čovjek se može promijeniti, ali kod nas se prava Promjena nikada nije dogodila.

Nastao je ekonomski Kaos, odnosno uništenje našeg gospodarstva (ratom, ali i tzv. privatizacijom).

Dogodila se i lažna politička Metamorfoza iz "socijalizma" u "demokratizam" - Vuk će uvijek biti vuk, čak i ako ga namjerno lažno zovemo Psom.

Ali nije se dogodila ona najvažnija Promjena, a to je ona u našoj pojedinačnoj, pa tako i u kolektivnoj svijesti, a to je da se vrijeme ne može vratiti unatrag.

Djetinjstvo proleti, mladost dođe i prođe, zrele godine nas iscijede, a na kraju kada nas vrijeme već pregazi ostaju nam samo - sjećanja.

Kada se govori o prošlost ne bih koristio izraze bolje/lošije, sretnije/nesretnije jer su vrlo subjektivni.

Svako povijesno razdoblje ima svoje negativne i pozitivne trenutke.
Pitanje je samo možemo li odrediti je li bilo više negativnih ili pozitivnih trenutaka gledajući s određenog stajališta.

Mislim da na to pitanje pravi odgovor ne mogu dati pojedinci kroz svoja osobna iskustva (tih 80 %), nego samo kritično Povijesno-Sociološko istraživanje koje će obuhvatiti što više aspekata života (posebno politički i ekonomski aspekt).

Ali takvo istraživanje nije moguće napraviti sada, nego kada prođe i ovaj povijesni trenutak i nastane neki treći.
Tek tada ćemo moći uspoređivati prethodna dva razdoblja - Republiku Hrvatsku u Socijalističkoj Jugoslaviji i Neovisnu Republiku Hrvatsku.

(Treći trenutak će čini se ipak biti Republika Hrvatska kao članica Eurospke Unije.)

I na kraju, da pokušam odgovoriti na tvoje pitanje: Što smo dobili sa tom "samostalnošću"?

Dobili smo napokon Priliku da sami sebi pokažemo, a drugima dokažemo tko smo i što možemo!

A sada, kako smo iskoristili tu Priliku.....to je već sasvim druga tema, tema za Sadašnjost (a vrlo jasno vidimo kakva je sadašnjost, ili nadam se da barem neki vide).

I da, odgovoriti ću ipak, i (pr)ocijeniti našu Sadašnjost kao što neki olako (pr)ocjenjuju Prošlost:

Bolja ili lošija? Sretnija ili nesretnija?

Onakva kakvom ju mi Stvaramo!

P.S. nisam se dotaknuo pojma "jednakost" koji si također upotrijebio jer za mene ona postoji samo u matematici.

OK, neke stvari sam možda previše generalizirao, ali je poanta u tome da smo dobili priliku biti samostalni, a mi ju nismo iskoristili.


Kada vanjski dug zemlje iznosi 100% GDP-a, to znači da nisi nimalo samostalan nego da si u dužničkom ropstvu i da ovisiš o novom zaduživanju.

Ali da se maknemo od ekonomije...


Htio bih samo ispraviti jednu tvoju rečenicu - mi živimo u demokraturi (diktatura s prividom demokracije), a demokracija je u Hrvatskoj postojala jedino od 2000.-2003.


Pogledaj malo:

HRT je postao glavni nosioc desničarske propagande, ljudi u vodstvu te televizije ukidaju najbolje emisije (Latinica), Stanković nedjeljom

dovodi neke totalno lijeve, nezanimljive, ljude, u Otvoreno se uvijek razgovor usmjeruje u suprotnom smjeru od istine...


Korupcija je prisutna u svakom sloju društva, a to je sve ostavština tuđmanštine...

Parlamentarni se izbori se dalje dobivaju nacionalizmom, podmetanjem i obmanjivanjem....

itd, itd.

Uglavnom, dokle god je sadašnja garnitura na vlasti, mi nećemo znati što je demokracija (iako se Kosorica pokazala u vrlo pozitivnom svijetlu do sada).

Closeing subject, moving on

Ipak moram odgovoriti na neke stvari.....

Prvo, mislim da se na prste obje ruke mogu izbrojati zemlje u Svijetu koje nisu u dužničkom ropstvu - čak "najjača svjetska ekonomija" SAD duguje Kini nevjerojatan iznos, koji sigurno neće vratiti do 3. Svjetskog rata, a i nakon toga će sve ovisiti o pobjednicima.

Drugo, nije tragedija što dugujemo, tragedija je što smo rasprodali sve (i još rasprodajemo "ostatke ostataka"), i ustvari nikada nećemo niti moći vratiti taj dug jer više nemamo vlastitu ekonomiju, nego njome skoro potpuno upravlja strani kapital (i svi naši tzv. "tajkuni" žive od nevjerojatnih kredita koje dobijaju od inozemnih banaka, kao i naša cjelokupna država koja dobija kredite od MMF-a). Naravno, obične građane ne treba niti spominjati, ali oni ne žive nego PREŽIVLJAVAJU od kredita.

I sada onaj NAJVAŽNIJI ISPRAVAK: nigdje u svom tekstu nisam upotrijebio riječ "demokracija" nego sam upotrijebio riječ "demokratizam".

(u rečenici: Dogodila se i lažna politička Metamorfoza iz "socijalizma" u "demokratizam".)

Prije nego što objasnim zašto po meni riječ "demokracija" je pojam koji zapravo ne postoji, nikada nije, niti će postojati, ipak se nadam da je ostatak tvog odgovora više rezultat umora i pospanosti nego kreativno-kritičkog promišljanja jer u njemu ima previše negativizma što mi se ne sviđa (jer od tebe očekujem puno više od politikantskog pojednostavljenog kritiziranja).

Idemo redom:

1. HRT je postao glavni nosioc desničarske propagande.

Problem uopće nije u tome što se HRT mijenja kako se mijenja vlast, problem je što je HRT državna televizija koja postoji zahvaljujući pretplati svih nas. A kakav nam program nudi?
Osobno, mislim da nam treba puno više kvalitetnih dokumentarnih emisija (ne samo stranih nego i domaćih), zatim treba ponuditi i puno više kvalitetnijih europskih filmova (a bilo bi poželjno i iz drugih svjetskih zemalja (svih osim osim SAD-a) u normalne sate, a ne u 3 sata iza ponoći), također treba vratiti i crtić prije Dnevnika (ali ne japanske koji su vrlo loše nacrtani, nego klasične Walt Disney-eve), a i od sporta definitivno treba biti puno više raznolikih prijenosa (svih mogućih sportova). Politika bi trebala ostati isključivo u domeni Dnevnika i kvalitetnih jednosatnih emisija nakon dnevnika na 1. programu svaki dan (osim vikendom).

2. ljudi u vodstvu te televizije ukidaju najbolje emisije (Latinica).

Osobno smatram da je Latinica odavno izgubila kvalitetu i raznolikost svojih tematskih sadržaja.

3. Stanković nedjeljom dovodi neke totalno lijeve, nezanimljive, ljude.

Stankoviću DOLAZE nezanimljivi ljudi jer oni zanimljivi imaju puno pametnijeg posla nedjeljom u 2 sata popodne.

4. u Otvorenom se uvijek razgovor usmjeruje u suprotnom smjeru od istine.

Emisija Otvoreno bi trebala imati samo 2 gosta, različitih svjetonazora, ali koji znaju proizvesti kvalitetnu kreativnu diskusiju bez obzira kakva pitanja postavljao voditelj/voditeljica.

(A pojam "Istina" je vrlo opasan, jer pretpostavlja da je netko POTPUNO u pravu, a drugi potpuno u krivu, što je sa stajališta ljudske suobjektivnosti ipak nemoguće (naravno, ako gosti nisu teži psihijatrijski slučajevi)).

5. Korupcija je prisutna u svakom sloju društva, a to je sve ostavština tuđmanštine.

Zar nije ta rečenica malo paradoksalna? Jer je prvi predsjednik zapravo "dijete" socijalizma isto kao i drugi predsjednik. Niti jedan niti drugi se ne mogu pohvaliti da su uspjeli riješiti problem korupcije. Prvi je pogriješio jer je korupciji dopustio da opstane i ostane kao nešto sasvim normalno u našem društvu, a drugi je pogriješio što je kritizirao taj problem kroz prizmu pogrešaka prvog predsjednika, a zapravo nije ništa promijenio. Naravno, prvi je korupciju na svoj način preoblikovao zbog potpuno drugog načina i mogućnosti upravljanja državom, a drugi je u ime velikog odmaka od prvoga zapravo sam sebi onemogućio ispravljanje pogreške prvog, te je u toj svojoj nemoći napravio nove vlastite pogreške (ali ipak društveno manje, ako govorimo o korupciji, zbog ograničenijih mogućnosti djelovanja).

Jer na kraju krajeva, čak i ako se nešto dopusti i prihvati kao "normalno" iako je štetno i nemoralno (kao korupcija, odnosno bolje bi bilo reći "koruptivno ljudsko ponašanje i djelovanje"), ipak smo mi (obični ljudi) ti koji tu korupciju činimo i toleriramo, a onda je najgore ako se pravimo bezgrešni i kritiziramo druge oko sebe, jer to je zapravo vrlo opasan dvosjekli mač.

Čak i kada koristimo frazu "institucije" (npr. pravne države) samo se skrivamo iza imaginarnog pojma, jer je kristalno jasno da u svim tim "institucijama" rade - ljudi (koji se ponašaju onako kako mogu, odnosno kako im u određenom trenutku odgovara, ponajviše zbog osobne koristi, ali to je već jedna druga tema koja zalazi u filozofsko pitanje Egzistencijalizma).

6. Parlamentarni se izbori se dalje dobivaju nacionalizmom, podmetanjem i obmanjivanjem.

U kojoj zemlji se izbori zapravo ne dobijaju najviše tim metodama? Ako ljudima obećaš otpuštanja, smanjivanje plaća i poskupljenje životnog standarda jer ovako više ne ide - zar očekuješ pobjedu na izborima zato što si otvoren, iskren i odlučan?

Što se tiče nacionalizma, pravog nacionalizma u našoj zemlji nema jer je onaj početni iskreni domoljubni zanos iz 1990. godine nestao već 1993. Nakon toga se sve pretvorilo u lažni nacionalizam koji se zaogrnuo plaštom "domoljublja", samo da se jedni lakše uzdignu iz društva zato što misle da su veći Hrvati od drugih.

Najveći Hrvati su ili već odavno ispod zemlje, ili životare dok ne naprave samoubojstvo, ili rade i žive svoje skromne živote kao što su radili i živjeli i 1990., pa sve do danas (8-10 sati dnevno za premale plaće, otplaćujući kredite za auto niže kategorije i stan od 50 kvadrata koji sigruno neće otplatiti sve do svoje skromne penzije).

7. Uglavnom, dokle god je sadašnja garnitura na vlasti, mi nećemo znati što je demokracija (iako se Kosorica pokazala u vrlo pozitivnom svijetlu do sada).

Znaš moje osobno mišljenje, a to je da nama ne treba nova garnitura, nego nama trebaju potpuno novi ljudi s potpuno novim idejama i željama!

I što je to pozitivno osvjetljeno sada od trenutne predsjednice Vlade? Sve je to zapravo isti vlak, samo drugi strojovođa.

A to što se ljude i dalje, kao i uvijek, zabavlja s "aferama" koje zapravo ništa neće promijeniti dok se svi mi mentalitetno-sociološki ne promijenimo, to je zapravo samo potrošena metodologija "kruha i igara" koja samo šteti ljudima i društvu u cjelini.

Početak pojavljivanja Pozitivnog Svjetla će za mene biti:

1. kada nam izvoz bude veći od uvoza.
2. kada dostojanstveno pokopamo sve žrtve svih ratova ispod naših hrastova.
3. kada konačno kupimo eskadrilu novih vojnih aviona, i moderniziramo cijelu vojsku.
4. kada napokon dobijemo jasnu, glasnu i pismenu ispriku za Domovinski rat od agresora (koji se vratio na mjesto zločina).
5. kada ljudi OSJETE da nisu samo "potrošna roba za proizvodnju", nego da su ljudska bića čiji se rad pravedno cijeni i vrednuje.

Mogao bi još puno toga dodati, ali ovo je recimo prvih 5. okvirnih točaka za POČETAK postupnog osvjetljavanje naše zatamnjene zemlje i naših zatamnjenih duša.

I sada ne stignem napisati svoju promišljanje o demokratizmu, ali u jednoj rečenici :

Demokratizam je dosad najuspješnija pollitičko-ideološka obmana modernog svijeta (i modernog čovjeka)!

P.S. znam da ćeš steći dojam kako sam "desno orijentiran", ali pogledaj malo dublje moje riječi i vidjet ćeš da je moja orijentacija tradicionalistička.

Moja temeljna želja je čovjek, ali u obliku Sretnog Čovjeka, a ne u obliku primitivne populističke podjele na "lijevo ili desno".

Jer kao što se Čovjek mora razvijati kao cjelina da što više uspije u životu, tako se i naše Društvo mora razvijati kao cjelina da uspije u Svijetu.

A puno lakše ćemo se razviti ako krenemo zajedno, povezani višim ciljevima, a ne razdvojeni nižim podjelama.

"U zdravom tijelu zdrav duh!" - Cjelina je bitna.